Treking po Patagoniji 2 dio

Uspon na Vrtaču 2181 m – Slovenija
22. 2. 2017.
Kako je bilo na prošlom zimskom MF visokogorskom tečaju 2017
4. 8. 2017.

Treking po Patagoniji 2 dio

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Glečer Perito Moreno

NP Los Glaciares

Argentina

Nastavljamo naše putovanje po Patagoniji.

Nakon tri dana boravka u Buenos Airesu nastavljamo let 3000 km južnije do poznatog nacionalnog parka Los Glaciares. Cilj nam je posjetiti dvije ključne destinacije u tom parku. Jedini glečer u svijetu koji ne nestaje, koji se stalno obnavlja, Perito Moreno koji se nalazi nekih 60-tak km zapadno od mjesta El Calafate. I druga destinacija je mjesto El Chalten, sa kultnim stjenovitim tornjevima Cerro Torre i Fitz Roy,  koji je 200 km sjevernije od El Calafatea.

 

Na ovom dijelu putovanja zakomplicirale su se dvije situacije.

Prva situacija….

Na aerodromu u Buenos Airesu, čekajući ulazak u avion za El Calafate na razglasu se čuo poziv za mister Franco. Tko je taj Franco koji se ne javlja mislimo se. Dolazi aerodromski službenik iz osiguranja i viče Who is mister Franco Kmet?  Uh, sad je bilo jasno, mene traže. Što je sad? Veli on na argentiskom engleskom da imam nešto vrlo opasno u ruksaku, vidjeli su na rendgenu. I traži da trčimo za njim. Jurimo za njim po aerodromu pogledavam se Irenom i mislimo si što bi moglo biti jer eksplozive nemamo, oružje nemamo. Dolazimo do rendgena  a ekipa sa pancirakam i dugim cijevima spremna za akciju. Uh, neće biti dobro. Vođa njihovog tima provlači moj ruksak kroz rendgen a na monitoru se vidi moj kamping set lonaca za kuhanje sa plinskom kartušom unutra. Viče on, što je ovo? A ja mu mirno odgovorim da je plinska boca za kampiranje, čudeći se čemu tolika frka. A opet ljutit i s povišenim tonom da je to zabranjeno prevoziti u avionu, ali na španjolskom koji prevodi na engleski onaj lik iz osiguranja. Velim, kako, kad sam ju dovezao iz Zagreba preko Venecijanskog, Istanbulskog aerodroma a i aerodroma u Buenos Airesu prije 3 dana. Svi nas gledaju u čudu. To se ne smije. Velimo ok, što sad? Moramo vam oduzeti bocu. Rekoh, dobro. Izvadite bocu iz ruksaka. Vadim ju polako a oni svi na gotovs. Vide da je original pakovanje, uzimaju i kažu da će mi je vratiti kad se budem vratio za 20-tak dana. Ma mislim si , baš me briga za kartušu pustite nas. Ali sad službenik hoće zapisnik, lik iz osiguranja mu veli da nas čeka cijeli avion vani, neka nas pusti. Svađaju se oni tko će biti u pravu, mi se pogledavamo i službenik popušta. Trčimo nazad prema avionu kroz aerodrom i utrčavamo zajapureni u avion.

Avion se odmah zatvara i kreće. Rula po pisti, kažem ja Ireni da mislim da oni nisu stigli ukrcati moj ruksak. Ma jesu, veli ona. Ma nisu imali vremena, odmah smo krenuli. I tako mi slijećemo nakon 3 sata leta u El Calafate i tražimo ruksak ali nalazimo samo Irenin. Opet procedura sa službenicima na šturom englesko-španjoskom. Službenica doznaje da je ruksak ostao u Buenos Airesu. Što sad? U ruksaku je šator, vreće za spavanje, podmetači na napuhavanje, sva oprema za kamping. Pa i sva moja odjeća. A obzirom da je u BA bilo prilično vruće ja sam u avion ušao u kratkim hlačama i majici. U El Calafateu je temperatura oko 10 stupnjeva i puše prilično jak vjetar. Od avio kompanije uspjeli smo iskamčiti 60-tak $ za troškove hostela ali i nešto odjeće ako bude bilo potrebno. Obećali su nam poslati ruksak slijedećim letom idući dan.

El Calafete je argentinski Chamonixe. Skupi restorani, butici za skupu planinarsku, trekersku i penjačku opremu. Turizam je i u ovom dijelu svijeta procvjetao pa nema brige da nešto fali samo ako imaš dovoljno novaca. Kupili smo nove kartuše :). Nismo bili sigurni da ćemo ih ovdje naći.

Nakon večere u hostelu upoznali smo mladog nijemca Andreasa. U kasnim večernjim satima došao je u hostel mrtav umoran i ispričao nam svoju priču. Kroz Patagoniju putuje biciklom, prešao je nekih 1000 km od juga prema sjeveru. Nije imao pojma koliko će mu biti to naporno jer je zanemario snažne vjetrove koji stalno pušu preko beskrajnih Patagonijskih ravnica. Između najbližih naseljenih mjesta u tim prosranstvima je razmak od 200-300 km i mora se jako dobro isplanirati koliko se ima goriva u rezervoaru auta. A kamoli plan za vožnju biciklom. Vjetar mu je malo malo puhao u lice i imao je ustisak da stoji na mjestu.

Simpatični nijemac ostao  je bez vode i bez snage da vozi dalje, njegdje na pustopoljini. Solarni planel koji je nosio na ruksaku za punjenje mobitela otkazao mu je poslušnost. Izmrcvaren satima čekao je da naiđe kakav automobil. Već u sumrak srećom naišao je pickup terenac koji ga je pokupio sa biciklom i dovezao do El Calafatea.  Odlučio je napraviti 10-tak dana odmora od svog bicikla i malo trekati po okolini. Poželjeli smo sreću Andreasu i zaspali u udobnom krevetu.

Slijedeći dan nas dvoje smo se uputili do glasovitog glečera Perito Moreno. Nismo čekali moj ruksak već sam obukao Irenu pernatu jaknu i njene hlače, srećom pa sam mogao 🙂

Oko sat i pol vožnje lokalnim prijevozom do uređene staze koja vodi do fantastičnog glečera.

Glečer Perito Moreno je jedini glečer na svijetu koji se uspije obnoviti, koji ne nestaje kao svi glečeri svijet, iako se svakog dana gromoglasno obrušava u vlastito jezero. Glečer se dnevno kreće do 20 metara, dug je 14 km, širok od 2,5-5 km  a na dijelu gdje se obrušava u jezero visok 50-70 m. Velike količine vlažnog zraka sa pacifika sa zapadne strane dolazi do planinaskog lanca Anda, na ovom dijelu južnog kontinenta visokog oko 3ooo m, naglo hladi i u obliku snježnih padalina stalno puni planine. Velike količine snijega slijevaju se niz planine i stvaraju glečer Perito Moreno ali i mnoge druge glečere.

Glečer Perito Moreno spušta se do visine oko 1000 mnv i obrušava u jezero koje sam tvori otapanjem. Veliki komadi leda ponekad i veličine nebodera spektakularno se obrušavaju uz ogromnu grmljavinu svakih 10-15-tak minuta. Staza do glečeraje izuzetno lijepo uređena i sigurna. Prije uređenja turisti su znali silazili do razine jezera gdje se ledenjak sudara s stijenom pa je vrlo često bilo nesreća. Sada toga više nema.

Cjelodnevni boravak na Patagonijskom suncu uz priličan vjetar i temperaturu oko 15 stupnjeva bez zaštine kreme za sunce se pokazao lošim pa smo u večernijm satima bili poput jastoga.

U međuvremenu ruksak je stigao, sva sreća, uputili smo se do kampa gdje smo podigli svoju mali kućicu. Kratka večera, malo vina i u krpe jer ujutro idemo prema El Chaltenu, 200 km sjevernije…….

Druga situacija …………. u 3 dijelu priče 🙂

Evo nekoliko sličica

 

Comments are closed.